R&D hrvatskih poduzeća

Izdatci za istraživanje i razvoj (RnD) nisu posebno bitna tema u Hrvatskoj. Pokazatelj toga je izrazito malen broj novinarskih članaka, rasprava ali i znanstvenih radova koji se bave tom temom. Sa druge strane, ekonomska teorija jasno pokazuje kako ulaganje u RnD ima ključnu ulogu u formiranju vlastitih tehnoloških ali i apsorpcijskih (bitnih za uspješno usvajanje tehnologije iz inozemstva) kapaciteta zemlje pa je tako opravdano pretpostaviti da je ulaganje u RnD od velike važnosti za smanjenje tehnološkog i razvojnog jaza u Hrvatskoj. Praktičnu važnost tehnoloških ulaganja potvrđuje pozicija ulaganja u RnD kao prioriteta EU 2020 strategije. Uzevši u obzir ekonomsku teoriju ali i praktičnu ekonomsko-razvojnu politiku (EU), čudi što se tema RnD nalazi na marginama domaćeg javnog, stručnog i znanstvenog interesa.

Jedno od mogućih objašnjenja malog interesa za tehnologiju u Hrvatskoj možda je i sama niska razina RnD. Naime, Na grafikonu je vidljivo da su ukupni RnD izdatci u Hrvatskoj za razdoblje od 2002 do 2017 godine ispod 1% BDP i uglavnom stagniraju, odnosno izmjenjuju se u ciklusima blagog rasta i pada u rasponu od 0,6% do 0,9% BDP. U usporedbi sa EU prosjekom, Hrvatska ima otprilike dvostruko manji udio RnD u BDP-u. Ovdje je korisno istaknuti kako globalni tehnološki lideri poput SAD i Japana ulažu i preko 3,5% BDP u RnD. Iako su mala domaća ulaganja u RnD zabrinjavajuća, još više razloga za brigu daje pogled u strukturu tih ulaganja. Naime, u EU je poslovni sektor glavni ulagač u RnD dok javni i sektor obrazovanja ulažu ispod 0,5% BDP-a u RnD. U Hrvatskoj pak poslovni i javni sektor ulažu vrlo slične iznose u RnD, a zbroj RnD ulaganja javnog i sektora obrazovanja je veći nego u poslovnom sektoru.

Prema službenim informacijama Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je prošle godine potrošeno 3,2 mlrd kn za RnD,a 50% tog novca se odnosi na poslovni sektor, 30% na sektor obrazovanja i ostatak na državni sektor. Podatci pokazuju da je na poslovima RnD bilo zaposleno oko 20 tis ljudi, od čega je 11,4 tis u sektoru visokog obrazovanja, 4,2 tis u državnom sektoru i 4 tis u privatnom. Od ukupnog broja zaposlenika na RnD poslovima, broj istraživača je oko 14 tis. Pogledom u strukturu (ciljeve) hrvatskih RnD izdataka, ponovno je vidljivo odstupanje od EU prosjeka. Hrvatska ulaže (znatno) više od EU prosjeka u obrazovanje i znanje dok u svim drugim RnD ciljevima znatno zaostaje. Razlike su najveće u sektoru zdravstva, industrijske proizvodnje, energije i obrane gdje Hrvatska ulaže znatno manji dio RnD sredstva od EU prosjeka.

Nakon pregleda standardnih podataka Eurostat-a i DZS-a, valja pogledati i u financijske izvještaje domaćeg poslovnog sektora. Primarno treba naglasiti da tek mali broj domaćih tvrtki ulaže u RnD. Ovisno o tome kako se definiraju izdatci za RnD na temelju bilanci poduzeća, broj tvrtki koje ulažu u razvoj novih tehnologija varira od oko 300 (ulaganje u razvoj) do oko 14 tis (ulaganje u patente, licence, koncesije i software) tvrtki. Presjek ove dvije skupine (tvrtke koje ulažu u obje tehnološke kategorije) čini pak izrazito mali broj od oko 330 tvrtki za koje se može reći da u punom smislu ulažu u RnD. Te tvrtke čine 0.27% ukupnog broja hrvatskih tvrtki.

Hrvatske su RnD tvrtke zabilježile oko 1.5 mlrd kn RnD ulaganja godišnje u periodu zadnje četiri godine, od kada traje ciklus pojačanih tehnoloških investicija u hrvatskim tvrtkama. To predstavlja znatno poboljšanje u odnosu na razdoblje od izbijanja ekonomske krize 2008 godine pa do 2013 kada su ulaganja domaćih tvrtki u RnD bila na izrazito niskoj razini u rasponu od 400 do 550 mil kn godišnje.

Tvrtke koje ulažu u RnD karakteriziraju dobri poslovni pokazatelji i visoka produktivnost poslovanja. Dobro poslovanje se očituje u rastućem trendu povećanja prihoda koji su sa 15 mlrd kn u 2015 godini porasli na 23 mlrd kn u 2017 godini i rastućoj dobiti koja na razini od oko 1.2 mlrd kn godišnje u zadnje dvije godine. RnD tvrtke pozitivno pridonose i vanjskotrgovinskoj bilanci na agregatnoj razini od oko 4.5 mlrd kn godišnje u zadnje 4 godine, a ujedno su i znatno poboljšale vanjskotrgovinsku bilancu u tom periodu (neto izvoz u prethodnom periodu 2002-2013 rijetko je bio veći od 2 mlrd kn) jer je trend u potpunosti povezan sa povećanjem izvoza (ne smanjenjem uvoza).

Produktivnost poslovanja se očituje u visokoj prosječnoj plaći koja je znatno iznad prosjeka i iznosi oko 10 tis kn. Zanimljivo je da se prosječna isplaćena plaća u RnD poduzećima kreće u rasponu od 9-10 tis kn u razdoblju od 2008 -2017 godine i očito je tek indirektno povezana sa poslovnim rezultatima tih poduzeća. Naime, RnD poduzeća su više nego prepolovila broj radnika od 2007 godine do danas.

naziv Rnd Prihodi Dobit
Calucem d.o.o. 0.2030703 0.2864492 0.0095597
EDISON INTERNATIONAL S.p.A. 0.1400610 0.1597314 0.0571821
VODENI TOK d.o.o. 0.0897096 0.0000726 0.0000011
ZRINSKI d.o.o. 0.0800176 0.0010208 0.0002081
AD PLASTIK d.d. 0.0700848 0.8346536 0.0555988
Rimac Automobili d.o.o. 0.0609273 0.0474184 -0.0399710
ALCA ZAGREB d.o.o. 0.0379261 0.8525576 0.0060982
Mercury Processing Services International d.o.o. 0.0321791 0.2507414 0.0417220
LUKA d.d. 0.0302683 0.0297912 0.0002485
BELUPO d.d. 0.0273026 0.6526818 0.0825586
Note:
Izraženo u mlrd kn.

Tablica pokazuje 10 najvećih tvrtki po RnD izdatcima u 2017 godini. Zanimljivo je da su u razdoblju od 2012 do 2017 10 najvećih RnD ulagača uglavnom iste tvrtke pri čemu njihova relativna pozicija na toj ljestvici ponešto varira. U svakom slučaju kao najveće domaće investitore u tehnologiju valja izdvojiti AD plastik, Edison, Vodeni tok, Belupo i Rimac Automobile.

Zaključno, Hrvatska ulaže malo u RnD u usporedbi sa EU prosjekom. Tehnološke investicije su usmjerene pretežno u obrazovanje što je netipično s obzirom na strukturu RnD izdataka u EU. Poseban problem predstavlja relativno malen udio RnD investicija poslovnog sektora u ukupnim RnD ulaganjima na razini države. Iako RnD tvrtke imaju dobre poslovne pokazatelje, mali izdatci za tehnologiju upućuju na niske povrate od takvih investicija, a pošto su društveni povrati na tehnološke investicije uglavnom viši od privatnih, ekonomske politike bi poželjno trebale ići u smjeru osiguranja većih privatnih povrata. To bi nedvojbeno rezultiralo povećanjem općih tehnoloških kapaciteta u Hrvatskoj i smanjenjem razvojnog jaza u odnosu na EU.



Comments powered by Talkyard.

Preplatite se

Preplatite se putem newslettera ili RSS feeda