Geografija usluznog sektora

Geografija usluznog sektora

Društvo usluga

O porastu važnosti uslužnog sektora u svijetu i Hrvatskoj je već bilo govora na ovom blogu. Uglavnom sam promatrao trendove i razloge koji stoje iza rasta uslužnih djelatnosti ili trendove unutar uslužnog sektora. Podatci za Hrvatsku pokazuju trend rasta važnosti uslužnih djelatnosti prema relativnim udjelima EU i OECD zemalja u zadnjih 15ak godina i nastavak dugoročnog deindustrijalizacijskog trenda u započetog 1970-ih godina. Analiza mi također pokazuje da je glavni razlog povećanja važnosti uslužnih djelatnosti u Hrvatskoj uglavnom opći porast dohotka/potrošnje, a postoje i naznake da domaći sektor digitalne ekonomije ima važnu ulogu u povećanju općeg tehnološkog kapaciteta i napretka. Ovaj post nastavlja sa analizom uslužnog sektora i uz podršku geografa Nikole Šimunića daje pregled prostornih efekata tercijarizacijskog procesa u Hrvatskoj.

Tercijarizacijski proces

Tercijarizacija označava strukturnu promjenu ekonomiji u kojoj raste važnost uslužnih djelatnosti u odnosu na ostatak gospodarstva. Porast važnosti se najčešće mjeri pokazateljima dodane vrijednosti ili broja zaposlenih u tvrtkama koje posluju u tercijarnom sektoru. Od 1970-ih intenzivira se proces tercijarizacije (i deindustrijalizacije) u svijetu i Hrvatskoj, koji od 1990-ih godina do danas postaje dominantan čimbenik promjene u strukturi privrednih djelatnosti. Prema modelu koji su razvili Clark, Fisher i Fourastie, društvo je prošlo prestrukturiranje kroz tri razvojne faze u kojima se promijenio značaj pojedinih sektora gospodarstva (u smislu udjela zaposlenih prema sektorima). U predindustrijskom, tradicionalnom društvu značaj primarnoga sektor, posebice poljoprivrede, bio je od krucijalnog značenja za gospodarstvo pa je najveći udio zaposlenih obavljao zanimanja vezana uz poljoprivredu. Razvojem industrije i industrijalizacijom društva, opada značaj poljoprivrede, a sve više raste značaj sekundarnog sektora, odnosno industrije. Dolazi i do porasta udjela zaposlenih u tercijarnom sektoru, odnosno razvoja prometa i ostalih uslužnih djelatnosti. U novije vrijeme društvo se nalazi u tzv. postindustrijskoj fazi razvoja u kojoj je udio zaposlenih u poljoprivredi značajno smanjen (iako se povećala proizvodnja zbog razvoja novih tehnologija), udio zaposlenih u industriji se polako smanjuje (robotizacija proizvodnje, opadanje značenja „prljavih“ industrija), dok udio zaposlenih u tercijarnom sektoru bilježi konsolidaciju na visokim razinama. Zbog dinamičnog razvoja tercijarnog sektora dolazi do profiliranja i izdvajanja novih uslužnih sektora (kvartarni, kvintarni) kojima raste važnost, a kasnijim razvojem gospodarstva i pojavom novih djelatnosti strukturna podjela gospodarstva dopunjena je dvama novim sektorima: kvartarnim (IV) i kvintarnim (V), a prethodno opisani model strukturne promjene je prikazan na donjoj slici.

Prema Bellu, suvremeni sektori gospodarstva su:
(Klik!)

  1. Primarni sektor – obuhvaća poljoprivredu, rudarstvo, ribarstvo, šumarstvo i nadru i plin;
  2. Sekundarni sektor – obuhvaća proizvodnju dobara (trajnih i potrošnih), i tešku industriju;
  3. Tercijarni sektor – obuhvaća transport i osobne usluge;
  4. Kvartarni sektor – obuhvaća trgovinu, financije, osiguranje, nekretnine;
  5. Kvintarni sektor – obuhvaća zdravstvo, obrazovanje, istraživanja, državnu upravu, rekreaciju i zabavu.


Razlozi

Nekoliko je glavnih čimbenika koji objašnjavaju rast važnosti uslužnih djelatnosti, odnosno tercijarizaciju. Na strani ekonomske potražnje, prema Engelovom zakonu, porast bogatstva kućanstva dovodi do relativnog porasta potrošnje na usluge u odnosu na dobra. Porast potražnje za uslugama, osim kod kućanstava, raste i kod poduzeća, prvenstveno na osnovi sve većeg opsega usluga koje su potrebne u proizvodnji. Podatci za Hrvatsku pokazuju da upravo potražnja bitno utječe na tercijarizacijski proces. Rast međunarodne trgovine, globalizacije i povećanja sektora javnih usluga također utječu na porast potražnje za uslugama. Na strani ekonomske ponude su razlike u produktivnosti među sektorima najbitnije za razumijevanje rasta uslužnih djelatnosti, uglavnom jer niska produktivnost uslužnih djelatnosti povećava potrebu za proizvodnim faktorima i dovodi do rasta zaposlenosti u tom sektoru. Rast javnoga, obrazovnoga i zdravstvenoga sektora su također bitni čimbenici koji utječu na rast uslužnih djelatnosti na strani ponude, a tu je bitno uz globaluzaciju i međunarodnu trgovinu spomenuti i rast tehnologije i ICT sektora.

Trendovi

Unutarsektorski predvodnik uslužniih djelatnosti zadnjih 5 godina svakako je sektor digitalne ekonomije. Digitalne tehnologije i ICT infrastruktura su nositelji transformacije koja se intenzivira u zadnjih nekoliko i dovodi do nove uslužne ekonomije. Nova uslužna ekonomija se zasniva na novim potrošačkim potrebama i obrascima potrošnje omogućenima internetom i umrežavanjem ali i implementacijom digitalnih usluga u pružanju javnih smart city i zdravstvenih usluga. Važnost nove uslužne ekonomije postaje još jasnija kada se sagleda u kontekstu sveopće digitalne transformacije ( vidi poziv! ) u svijetu i Hrvatskoj koja je bila analizirana i na ovom blogu pokazujući da sektor digitalne ekonomije, kao dio uslužnog sektora, predstavlja najbrže-rastući domaći sektor, domaću tehnološku granicu i ima važan anticiklički efekt.

Prostor i tercijarizacijski proces

Tercijarizacijski proces, osim ekonomsko-društvenih, proizvodi i izražene prostorne efekte. Iako utjecaj tercijarizacije na prostor nije u primarnom istraživačkom fokusu, literatura o prostornim efektima tercijarizacijkog procesa izrazito je bogata i uključuje teoretski okvir nove ekonomske geografije, urbanu ekonomiku, a na empirijskoj strani mnoštvo modela poput: gravity metodologije, aglomeracijskih modela probabilističke analize, modele prostorne interakcije i dr. Najvažniji zaključci tih istraživanja su da uslužne djelatnosti pokazuju tendenciju prostornog okupljanja, prevenstveno u velikim gradovima, no neke djelatnosti poput turizma, pokazuju tendenciju bržeg rasta u ruralnim i perifernim regijama. Upravo to potvrđuju i podatci analize za Hrvatsku.

Analiza utjecaja tercijarizacije na prostor u Hrvatskoj

Podatci

U analizi prostornih efekata tercijarizacijskog procesa koristimo novo dodanu vrijednost na razini tvrtke i po NKD2007 agregiramo do razine definiranih sektora: 1. Primarni sektor – obuhvaća NKD 2007. djelatnosti u skupni A; 2. Sekundarni sektor – obuhvaća NKD 2007. djelatnosti u skupinama B, C, D, E i F; 3. Tercijarni sektor – obuhvaća NKD 2007. djelatnosti u skupinama G, H, I i J; 4. Kvartarni sektor – obuhvaća NKD 2007. djelatnosti u skupinama K, L, M i N; 5. Kvintarni sektor – obuhvaća NKD 2007. djelatnosti u skupinama O, P, Q, R, S, T i U. Novododana vrijednost je izračunata na osnovi godišnjih financijskih izvještaja tvrtki i izračunata na način već opisan na CroEcon blogu. Podatkovni skup uključuje sve aktivne tvrtke u Hrvatskoj u 2002. i 2016. godine i tako predstavlja ukupnu (agregatnu) ekonomiju na strani ponude u ta dva razdoblja. Prostornu dimenziju podataka predstavlja registrirana adresa poduzeća, a mapiranje je provedeno u GIS sustavu.

Agregatne promjene

Bruto dodana vrijednost (dalje: BDV) za Republiku Hrvatsku iznosila je 2002. godine nešto više od 93,2 mlrd. HRK. Ako se razmotri sektorska struktura BDV-a, iste godine BDV je prema sektorima u Republici Hrvatskoj iznosio: primarni sektor – oko 2,5 mlrd. HRK; sekundarni sektor – oko 43,9 mlrd. HRK; tercijarni sektor: oko 35,7 mlrd. HRK; kvartarni sektor: oko 9,9 mlrd. HRK; kvintarni sektor – oko 1,3 mlrd. HRK. Najveća ukupna vrijednost ostvarenog BDV-a (2002.) zabilježena je u Gradu Zagrebu (oko 50,7 mlrd. HRK), a najmanja u Ličko-senjskoj županiji (oko 0,3 mlrd. HRK).

BDV za Republiku Hrvatsku iznosila je 2016. godine nešto manje od 160,7 mlrd. HRK. Ako se razmotri sektorska struktura BDV-a, iste godine BDV je prema sektorima u Republici Hrvatskoj iznosio: primarni sektor – oko 4,3 mlrd. HRK; sekundarni sektor – oko 65,7 mlrd. HRK; tercijarni sektor: oko 61,6 mlrd. HRK; kvartarni sektor: oko 24,0 mlrd. HRK; kvintarni sektor – oko 5,1 mlrd. HRK. Najveća ukupna vrijednost ostvarenog BDV-a (2016.) zabilježena je ponovo u Gradu Zagrebu (oko 78,3 mlrd. HRK), a najmanja također ponovo u Ličko-senjskoj županiji (oko 0,7 mlrd. HRK).

Indeks promjene BDV-a u Republici Hrvatskoj (2016./2002.) iznosio je 172,3, što znači da je BDV u promatranom razdoblju povećan za 72,3%. Indeks promjene BDV-a (2016./2002.) iznosio je za primarni sektor 173,3 (povećanje za 73,3%), sekundarni sektor 149,7 (povećanje za 49,7%), tercijarni sektor 172,7 (povećanje za 72,7%), kvartarni sektor 241,1 (povećanje za 141,1%), te kvintarni sektor 403,2 (povećanje za 303,2%). Najveći indeks promjene BDV-a (2016./2002.) zabilježen je u Zadarskoj županiji (258,8 – povećanje za 158,8%), a najmanji u Koprivničko-križevačkoj županiji (130,7 – povećanje za 30,7%).

Primarni sektor

Godine 2002., kako je prethodno navedeno, BDV ostvarena u primarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 2,5 mlrd. HRK ili 1,5% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u primarnom sektoru zabilježen je u Gradu Zagrebu (46,9%), a slijedio je tradicionalno agrarni prostor Osječko-baranjska (14,3%) županije. Najmanji udjel BDV ostvarene u primarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,04%). Godine 2016., BDV ostvarena u primarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 4,3 mlrd. HRK ili 2,7% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u primarnom sektoru zabilježen je ponovo u Gradu Zagrebu (33,1%), a slijedila je Osječko-baranjska županija (20,6%). Najmanji udjel BDV ostvarene u primarnom sektoru zabilježen je u Šibensko-kninskoj županiji (0,3%).

Najveće povećanje udjela ostvarene BDV u primarnom sektoru (2002. – 2016.) zabilježeno je u Virovitičko-podravskoj (+10,2 postotnih bodova) i Brodsko-posavskoj županiji (+9,7 postotnih bodova), a najveće smanjenje u Vukovarsko-srijemskoj (-7,3 postotnih bodova) i Zagrebačkoj županiji (-1,6 postotnih bodova) (Slika 2.).

Sekundarni sektor

Godine 2002., BDV ostvarena u sekundarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 43,9 mlrd. HRK ili 47,1% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u sekundarnom sektoru zabilježen je u Gradu Zagrebu (50,5%), a slijedila je Splitsko-dalmatinska županija (6,0%) sa razvijenom splitskom industrijskom regijom. Najmanji udjel BDV ostvarene u sekundarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,3%). Godine 2016., BDV ostvarena u sekundarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 65,7 mlrd. HRK ili 40,9% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u sekundarnom sektoru zabilježen je ponovo u Gradu Zagrebu (42,3%), a slijedila je Splitsko-dalmatinska županija (6,1%). Najmanji udjel BDV ostvarene u sekundarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,5%).

Najveće povećanje udjela ostvarene BDV u sekundarnom sektoru (2002. – 2016.) zabilježeno je u Vukovarsko-srijemskoj (+17,4 postotnih bodova) i Međimurskoj županiji (+5,0 postotnih bodova), a najveće smanjenje u Šibensko-kninskoj (-17,7 postotnih bodova) i Požeško-slavonskoj županiji (-11,1 postotnih bodova) (Slika 3.).

Tercijarni sektor

Godine 2002., BDV ostvarena u tercijarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 35,7 mlrd. HRK ili 38,3% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u tercijarnom sektoru zabilježen je u Gradu Zagrebu (57,9%), a slijedila je Primorsko-goranska županija (7,3%) s Rijekom kao razvijenim prometnim središtem. Najmanji udjel BDV ostvarene u tercijarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,3%). Godine 2016., BDV ostvarena u tercijarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 61,6 mlrd. HRK ili 38,4% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u tercijarnom sektoru zabilježen je ponovo u Gradu Zagrebu (49,9%), a slijedila je Splitsko-dalmatinska županija (8,4%). Najmanji udjel BDV ostvarene u tercijarnom sektoru zabilježen je u Virovitičko-podravskoj županiji (0,2%).

Najveće povećanje udjela ostvarene BDV u tercijarnom sektoru (2002. – 2016.) zabilježeno je u Ličko-senjskoj (+12,1 postotnih bodova) i Istarskoj županiji (+12,1 postotnih bodova), a najveće smanjenje u Vukovarsko-srijemskoj (-10,8 postotnih bodova) i Brodsko-posavskoj županiji (-6,0 postotnih bodova). Promjena udjela nije zabilježena u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji (Slika 4.).

Kvartarni sektor

Godine 2002., BDV ostvarena u kvartarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 9,9 mlrd. HRK ili 10,7% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u kvartarnom sektoru zabilježen je u Gradu Zagrebu (62,0%), a slijedila je Istarska županija (13,3%) kao razvijena regija čiji je gospodarski razvoj generiran razvojem turizma. Najmanji udjel BDV ostvarene u kvartarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,1%). Godine 2016., BDV ostvarena u kvartarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 24,0 mlrd. HRK ili 14,9% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u kvartarnom sektoru zabilježen je ponovo u Gradu Zagrebu (66,7%), a slijedila je Istarska županija (7,6%). Najmanji udjel BDV ostvarene u kvartarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,1%).

Najveće povećanje udjela ostvarene BDV u kvartarnom sektoru (2002. – 2016.) zabilježeno je u Gradu Zagrebu (+8,3 postotnih bodova) i Osječko-baranjskoj županiji (+6,1 postotnih bodova), a najveće smanjenje u Istarskoj (-4,2 postotnih bodova) i Varaždinskoj županiji (-4,1 postotnih bodova) (Slika 5.).

Kvintarni sektor

Godine 2002., BDV ostvarena u kvintarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 1,3 mlrd. HRK ili 1,3% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u kvintarnom sektoru zabilježen je u Gradu Zagrebu (41,9%), a slijedila je Primorsko-goranska županija (13,3%) kao razvijena regija sa središnjom razvojnom ulogom grada Rijeke. Najmanji udjel BDV ostvarene u kvintarnom sektoru zabilježen je u Virovitičko-podravskoj županiji (0,2%). Godine 2016., BDV ostvarena u kvintarnom sektoru je u Republici Hrvatskoj iznosila oko 5,1 mlrd. HRK ili 3,2% ukupne BDV Republike Hrvatske. Najveći udjel BDV ostvarene u kvintarnom sektoru zabilježen je ponovo u Gradu Zagrebu (46,4%), a slijedila je Splitsko-dalmatinska županija (13,0%). Najmanji udjel BDV ostvarene u kvintarnom sektoru zabilježen je u Ličko-senjskoj županiji (0,1%).

Najveće povećanje udjela ostvarene BDV u kvintarnom sektoru (2002. – 2016.) zabilježeno je u Zadarskoj (+5,1 postotnih bodova) i Šibensko-kninskoj županiji (+4,6 postotnih bodova), a najveće smanjenje u Ličko-senjskoj (-22,6 postotnih bodova) i Brodsko-posavskoj županiji (-0,2 postotna boda). Promjena udjela nije zabilježena u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (Slika 6.).

Tercijarni vs. netercijarni sektor

Iz donjeg prikaza objedinjenog udjela netercijarnog sektora (I+II sektor), te tercijarnog sektora u širem smislu (III+IV+V sektor) po županijama 2002. i 2016. godine je vidljivo da su u početnom razdoblju (godine 2002.) najveće udjele netercijarnog sektora imale Koprivničko-križevačka (83,5%) i Karlovačka županija (78,5%), a najmanje Dubrovačko-neretvanska (27,5%) i Primorsko-goranska županija (37,3%). Godine 2016. najveće udjele netercijarnog sektora imale su Karlovačka (77,0%) i Virovitičko-podravska županija (76,3%), a najmanje Dubrovačko-neretvanska (18,4%) i Istarska županija (33,5%). Najveći intenzitet tercijarizacije zabilježen je u Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj županiji i u Gradu Zagrebu. S druge strane, u promatranom razdoblju proces tercijarizacije još uvijek nije zahvatio 7 hrvatskih županija, od kojih posebno nije zahvatio Vukovarsko-srijemsku županiju (Slika 7.).

Prosječna hrvatska županija

Svođenjem na prosječne vrijednosti, moguće je vizualno prikazati sektorski profil prosječne hrvatske županije.

Prosječna hrvatska županija 2002. godine ostvarila je sljedeće udjele BDV po sektorima: primarni sektor – 3,2%; sekundarni sektor – 55,4%; tercijarni sektor – 32,0%; kvartarni sektor – 7,1%; kvintarni sektor – 2,4%. Godine 2016., prosječna hrvatska županija ostvarila je sljedeće udjele BDV po sektorima: primarni sektor – 4,7%; sekundarni sektor – 51,6%; tercijarni sektor – 32,6%; kvartarni sektor – 8,2%; kvintarni sektor – 2,9%. Iz toga proizlazi da je u razdoblju 2002. – 2016. prosječno povećan udio BDV u primarnom sektoru (+1,5 postotnih bodova), smanjen u sekundarnom sektoru (-3,7 postotnih bodova), te povećan u tercijarnom (+0,6 postotnih bodova), kvartarnom (+1,2 postotnih bodova) i kvintarnom sektoru (+0,5 postotnih bodova) (Slika 8.). Sve navedeno ide u prilog potvrde tercijarizacije hrvatskog gospodarstva u cjelini (gledano kroz prizmu dodane vrijednosti).

Neka zaključna razmatranja

Tercijarizacija je dugoročni strukturni proces započeo prije 50ak godina koji se zadnjih 15 godina intenzivira u Hrvatskoj. Osim povećanja važnosti uslužnog sektora u strukturi hrvatskog gospodarstva, podatci pokazuju da je tercijarizacijski trend prvenstveno potaknut domaćom potrošnjom (potražnjom). Unutar domaćeg uslužnog sektora posebno je naglašeno povećanje tehnološkog kapaciteta i rasta poslovnih pokazatelja u sektoru digitalne ekonomije, koji je postao domaća tehnološka granica. Razumijevanje tercijarizacijskog procesa u Hrvatskoj ograničenog je opsega, a ova analiza nadopunjuje postojeće spoznaje prostornim aspektima. Analiza pokazuje da, prosječna hrvatska županija, iako u najvećem dijelu još uvijek orjentirana na proizvodne djelatnosti, značajno povećava udjel uslužnih djelatnosti u zadnjih 15 ak godina. Prosjek skriva zanimljivu dinamiku na županijskoj razini gdje ima dosta međusobnih razlika, prvenstveno između primorske regije i grada Zagreba sa jedne i ostatka Hrvatske sa druge strane pa se može zaključiti da je proces tercijarizacije u Republici Hrvatskoj uvjetovan snažnim turističkim razvojem županija Jadranske Hrvatske u većoj mjeri, te sveopćim gospodarskim razvojem i ulogom Grada Zagreba.



Comments powered by Talkyard.

Preplatite se

Preplatite se putem newslettera ili RSS feeda

Vidi također